Pismo tridesetogodišnjoj sebi.

Taman da izbegnem ono "Nova godina-nova ja" skandiranje idiotizama, kad ono, imam pola sata slobodnog vremena pred "Docek".

Šta li čekamo, dragi ljudi?
Hoće išta biti drugačije, novo od sutra? Ne, naravno.

I još tzv. "Nova godina" pada u sredu. Eeej, pa šta ćeš više? Nema ničeg novog, samo nastavak svega.
A ima toliko toga što ne treba da nastavim da radim.
Pišem lepo sebi podsetnik, da tamo kad zagazim u sledeću deceniju, ne gubim vreme.
1. Obećavam da ću manje da lažem sebe i sebi drage. Čudo jedno. Sa prolaznicima ili neprijateljima (?) sam uvek bezglavo iskrena.
2. Vodi računa o zdravlju, glupačo. Džaba ti sve.
3. Neću sebe nazivati glupačom.
4. Smanjiću pevanje po horovima.
5. Podsetnik: NE MOŽEMO SVI SVE.
6. Neću više da propustim ničiju svadbu/krštenje/venčanje.
7. Korak po korak.
8. Draga tridesetogodišnja AleksandrO, još nisi odustala od dijeta? Vreme je. Vežbaj.
9. Smanji izgovore.
10. Smanji kafu.
11. Budi direktnija. Save time. Time is money.
12. Joooooj, štedi pare! Baš si morala tu crvenu haljinu za svirku da kupuješ? Ma daj.
13. Ne kupuj kafe sa automata! Skupo!
14. Na one koji su odlučili ili su morali da odu misli samo trunku manje. Beži iz međusvetova.
15. NE KASNI! (Kasnim sad kod Tijane na proslavu, sramota živa!)
16. Budi manje pohlepna.
17. Više uči.
18. Više pitaj.
19. Više traži. Manje traći. Više daj.
20. Nisi potrošna.

Budi srećna.
Kako? Kada?

Tada kad trčim kući iz ravnice
Da stignem na Liturgiju za Božič.
Barem za Božić.

Onda kada mi Hristosija, Vasilija i Dora
potrče u susret kad dođem da držim probu.
"CAKI, DOŠLA SI!"

Tada kada me Andrej nazove i pita:
"Je l' sediš. sestro?"
"Slušaj, ženim se."

Onda kad u jednu dušu trčim po bebi-prodavnicama u Beču
Da kupim Viktoru lepe stvari.


Kad me pozovu da mi jave da sam prošla.
Kad Tamara napiše: "Cale, bre, nedostaješ."
Kad me Nikola obraduje novim uspehom. Kad udajemo Deju.
Kad se čekaju bebe.
Kad se čekaju nova jutra.
Sa nekim novim.
Kad se čekaju mora.

Kad Nataša javi da je položila.
Kad Endži dobije posao u školi.

Kad Gaga ode u Kinu.
Kad Aleks diriguje horom u Beču.
Kad Neki Novi Klinci dobiju solo.


Kad se poklanjam u SNPu na bis.
Kad mi se javi sestra i kaže "Vidimo se u Evropi, studiraću tu."


Kad sretnem Tanju na ulici
I Nemanju na Petrovaradinu.


Tada kad me Danja pita za ljubavne savete.
Mene.
Ljubavne savete.


(?!)


Onda kada majka plače jer
"Nema ko do oltara da te isprati."

Nema ni ko da ide sa mnom, ženo, opusti se. ;)

Tada kad sa upalom pluća izađem na scenu sa "Brankom".
U sred Rusije.
I naježimo svemir.



Onda kad vratim horsku uniformu.

Tada kad dobijem novu.




Između dve pogače.

Sami smo.

I besni.

I ludi.
I tuđi.
Jedni drugima svoji.
Sami sebi tuđi.
Nek pobedi luđi.


Neki žive i prođu.
Neki umru i ostanu.


Između dve pogače
Imamo jedni druge,
Onda i sami sebe.

Večna slava neprolaznima.
Večna sreća prolaznima.

Nemoj da brigaš.
Život se stara.
:)

P.S. Jedan Mali Princ dodaje, a ja usvajam, možda čak i kao overall naravoučenije: BUDI STRPLJIVA. Hvala, Prinče. :)



Doček Nove 2015.
Novi Sad,
Studentski dom Feješ Klara

Коментари

Популарни постови