I sta se ti tu sad smeskas?
Vozila sam se jutros autobusom na posao i citala neku posvetu sa neke knjige koju sam kupila za 30 dinara na takozvanoj Najlon pijaci u Novom Sadu.
Citala sam posvetu i smejala se jer taj neki Milan koji je pisao nije bio bas neki poznavalac pravopisa, pa je ne bih bilo nebih, pa je sargarepa bila sangarepa, a radio bio je radijo.
E sad, sta ce i sargarepa i radio u posveti, to ne pitajte mene, to pitajte Milana.
Svako svoju brigu neka brine.
Preko puta sede dva nervozna mladica (rekla bih, maturanti, njih namirisem na daleko po ostacima miksa loseg parfema i cigareta iz izlaska od prosle noci).
Ocenim - 7 je ujutru, oni su u gradskom prevozu, mora da imaju test iz hemije.
Meni slusalice u usima, sa sve smeskom na usnama koje su Milanove saNgarepe proizvele.
Citam tom maturantu od prekoputa sa usana. CItam ljutitost. Skidam slusalice, vice on:
I STA SE TI TU SAD SMESKAS?
Sve ste iste, nije smesno.
Sve ste iste, kaze.
Kakav crni test iz hemije.
E da su mi pri ruci bile te Milanove sangarepe, pa ne znam bi li lose naparfemisani maturant ostao citav!
I dodje jedno nenadano shvatanje u glavu:
osmeh je postao stran,
sram i privatnost luksuz,
a osnovna uljudnost otisla u minus, ambis.
Svako svakome moze,
bas tu,
u gradskom prevozu,
da opise raznim pridevima mater, sve po deklinaciji,
da kune usput,
da poistoveti,
baci neku generalizaciju
i ostavi za sobom neizbrisiv trag
osrednjosti.
Osmeh, uljdnost, uctivost - samo to, nista vise.
Da budemo ljudi.
Lako je biti uctiv i pazljiv kad si voljen.
Budi covek kad ti kokos slomi srce.
Budi ljudina kada treba da pomognes nekome.
Precuti ruzno u trenucima kada bi nekome razbio zube toljagom.
Reci rezu za ceo zivot, a saosecanje nikada ne izlazi iz mode.
Budimo moderni! ;)
Cmok,
dobar petak!
AK
Sketch bar, Novi Sad
u pauzama pisanja masterske teze, zavrsila je uskoro dabogda.
10/2/2017
Citala sam posvetu i smejala se jer taj neki Milan koji je pisao nije bio bas neki poznavalac pravopisa, pa je ne bih bilo nebih, pa je sargarepa bila sangarepa, a radio bio je radijo.
E sad, sta ce i sargarepa i radio u posveti, to ne pitajte mene, to pitajte Milana.
Svako svoju brigu neka brine.
Preko puta sede dva nervozna mladica (rekla bih, maturanti, njih namirisem na daleko po ostacima miksa loseg parfema i cigareta iz izlaska od prosle noci).
Ocenim - 7 je ujutru, oni su u gradskom prevozu, mora da imaju test iz hemije.
Meni slusalice u usima, sa sve smeskom na usnama koje su Milanove saNgarepe proizvele.
Citam tom maturantu od prekoputa sa usana. CItam ljutitost. Skidam slusalice, vice on:
I STA SE TI TU SAD SMESKAS?
Sve ste iste, nije smesno.
Sve ste iste, kaze.
Kakav crni test iz hemije.
E da su mi pri ruci bile te Milanove sangarepe, pa ne znam bi li lose naparfemisani maturant ostao citav!
I dodje jedno nenadano shvatanje u glavu:
osmeh je postao stran,
sram i privatnost luksuz,
a osnovna uljudnost otisla u minus, ambis.
Svako svakome moze,

u gradskom prevozu,
da opise raznim pridevima mater, sve po deklinaciji,
da kune usput,
da poistoveti,
baci neku generalizaciju
i ostavi za sobom neizbrisiv trag
osrednjosti.
Osmeh, uljdnost, uctivost - samo to, nista vise.
Da budemo ljudi.
Lako je biti uctiv i pazljiv kad si voljen.
Budi covek kad ti kokos slomi srce.
Budi ljudina kada treba da pomognes nekome.
Precuti ruzno u trenucima kada bi nekome razbio zube toljagom.
Reci rezu za ceo zivot, a saosecanje nikada ne izlazi iz mode.
Budimo moderni! ;)
Cmok,

AK
Sketch bar, Novi Sad
u pauzama pisanja masterske teze, zavrsila je uskoro dabogda.
10/2/2017
Коментари
Постави коментар